Naš prvi Rodeo

Naš prvi Rodeo

Čuveni Hjustonski Rodeo zapravo postoji još od davne 1932. godine, dakle više od 80 godina.

Nisam se bavila mnogo istorijskim istraživanjima, tako da ću da pišem o tome šta je Rodeo sada, iz moje perspektive.

Rekla bih ovako: teksaški festival ogromnih razmera koji traje tri nedelje.

Sastoji se iz gomile programa, koje bih ja podelila u neka tri dela:

  1. Farma i sve oko nje, odnosno razne životinje, te programi oko tih životinja,
  2. Zabavni deo koji mu dođe nešto kao luna park,
  3. Koncertni deo, jer svakog dana gostuje određeni kantri muzičar, ali i taj deo ima u sebi prva dva napomenuta.

Moram da napomenem da je organizacija blago rečeno fenomenalna. Ovu manifestaciju je prošle godine posetilo više od dva miliona ljudi za te tri nedelje. U proseku dnevno manifestaciju poseti sto hiljada ljudi. Neke ulice u okolini održavanja su zatvorene kako bi sve moglo da teče po redu.

Krenuću od početka. Dakle, juče smo smislili da bismo stvarno eto mogli da odemo i vidimo šta je taj čuveni Rodeo. Od Amerikanaca smo čuli da je „fun“, što sam već pominjala da nemam pojma šta im to znači, jer im je sve „fun“. Od ljudi sa naših prostora sam samo čula da treba da vidimo to, tamo se krije tradicija. Dakle, zvuči kao čudo.

Malo sam bezobrazna jer se sprdam sa tradicijom. Ali se sprdam realno sa svim tradicijama, ali o tome drugi put.

Karte i parking

Vraćam se priči. Kupimo mi lepo jutros karte, i mogu da kažem da su povoljne, odnosno po $15 za odrasle i za dete $5, to je dakle samo ulaznica ta prva dva dela ali ne i za koncertni program. Koncertni program košta daleko više, ali to sve zavisi od mesta sedenja i popularnosti izvođača.

Ulaz za parking je $20, ali odlučujemo da pokušamo da nađemo bolje rešenje. Jer bože ja sam pročitala kako neka mama parkira na drugom mestu pa ide gradskim prevozom. U vožnji do tamo otkrivamo da nam se ta ideja ne sviđa. Volimo gradski prevoz ali ne i da gubimo vreme.

Usput takođe otkrivam neku aplikaciju koja me vodi na neki parking preko puta mesta održavanja Rodea, i piše da je parking $2. I ja sva ponosna i spremna da uštedim taj silni novac, namestim navigaciju ka tamo. Naravno da smo stigli i videli da su dodali nulu, koje nema na aplikaciji ?

Odlučujemo da redovno platimo parking, ali onaj koji je bliži mestu održavanja, jer nećemo sad još i da smo „daleko“ kad već plaćamo. I posle izvesnog vremena, stižemo na Žuti parking (Yellow lot). Na parkingu je sve fenomenalno organizovano, odnosno stoje ljudi koji ti pokazuju tačno gde da parkiraš svoje vozilo, mesta se popunjavaju redom. Hoću da kažem da nema onog momenta ti si platio pa se sad još vozaš po parkingu, nego su te tačno naveli na sledeće slobodno mesto. Prijatno iskustvo.

Izlazimo iz auta i vidimo kolonu ljudi. Mi inače imamo veliki izazov sa kolonama i obično ih obilazimo jer smo jako nestrpljiva porodica, koja zna sve prečice sveta. ? Stajemo na kraj kolone i za nekoliko minuta dolazimo na red da se ukrcamo u šatl koji je više nego zabavan, više kao vozić, osim što je na točkove i motor. ? Inače, svi zaposleni koji su nas do sada uspeli sresti su nam poželeli dobrodošlicu i lep provod. Atmosfera je fenomenalna i na samom parkingu.

Ljudi koji rade imaju kaubojske šešire i mnogi i farmerice, većina i čizme.

01. Farmerski deo

Kako sam navela da sam samovoljno podelila Rodeo na tri dela, prvo ću da pišem o farmerskom. Imali smo priliku da vidimo jednu gomilu stoke ? Iskrena da budem, nisam uspela ni pola stvari da pohvatam, ali za taj poduhvat mi treba vodič i nekoliko dana istraživanja. Tako da pišem ono što jesam videla i shvatila.

Videla sam gomilu krava raznih boja i veličina, decu koja ih vode i ljude koji ih bodre. Kako smo šetali između njih, čula sam kako su mnogi od njih sad već umorni i jedna je cura rekla kako jedva čeka da spava u svom krevetu a ne u hotelskom. Jasno mi je samo da su danima na Rodeu i da za to mora da postoji neka svrha, verovatno prodaja ili takmičenje, ili oba. Osim toga, videla sam deo gde piše da su neke krave i jagnjad šampioni i da je vrednost tog nekog jagnjeta šampiona $325 hiljada dolara.

Jagnje vredno $325 hiljada

Jagnje stvarno izgleda lepo ali ja se u te vrednosti starno ne razumem.

Pomoć prijatelja:

Naknadno od prijatelja saznajem da su životinje prošle aukcije i to su vrednosti koje su postigli. Saznala sam da, na primer, u našoj lokalnoj srednjoj školi postoji farmerski klub, što mu dođe kao školska sekcija. Tako je jedna devojka svoje tele prodala na aukciji za $21 hiljadu dolara i onda ona taj novac ulaže za svoj koledž. Roditelji su joj ga kupili i ona ga je svaki dan mazila i pazila, vodila brigu o njemu i tako je na kraju zaradila deo svoje školarine.

Rađanje farmerskih životinja

Imali smo priliku i da vidimo piliće koji se izležu iz jajeta. Dakle stakleni inkubator u kojima su jaja i čeka se da se izlegnu pilići. Pored je još jedan inkubator, gde su malo veći pilići, verovatno oni koji su se izlegli u prethodni dan, dva. Izuzetno mi se dopalo što je svaka sfera ovog životinjskog carstva ukrašena tonama informacija, svuda okolo su zidovi sa raznim podacima poput toga koliko dugo živi jedna koka nosilja i slično.

Pile koje se tek isćulilo iz jajeta

Postoji i deo gde možeš da vidiš kako se rađaju i druge životinje, odnosno jagnjad, telad, prasići i slično. Uspela sam da vidim jagnjad koja su danas ugledala svetlost dana i baš su slatki, ali nisam uspela da ih ufotkam od gužve i arome koje se u toj okolini stvorila.

Petting ZOO

Petting ZOO

Petting Zoo, odnosno deo gde mogu da se maze životinje, je baš bio prepun i tu smo imali zanimljiva iskustva. Ovce koje počnu da jurcaju, jedan ovan koji me umalo nije ćušnuo glavom, razne kozice, poni i kenguri. Na ulazu u ovaj deo možeš da kupiš hranu da ih hraniš, a unutra imaš četke da ih timariš (ako se tako kaže za sve životinje a ne samo za konja). Gomila dece koja uživaju u društvu malih drugara, i poneko koje se rasplače.

Zeke i njihova rupa

Imali smo priliku da prođemo i kroz zečju rupu, kako su nazvali deo sa zečevima. Ovde smo otrkili dvadesetak različith vrsta zečeva, i baš su zanimljivi. Ima nekih toliko ogromnih da ne znam jel mogu i da skoče na te male nogice. Ima neka Giant Chinchilla- slobodan prevod bi bio ogromna činčila, koja dostigne težinu od 8kg. Ima i neki smešni zeka koji ima podvaljak koji mu dođe kao jastuk dok spava.

Zeka sa svojim jastučićem

Stajling

Jao skoro da sam zaboravila da se osvrnem na stajling. Dakle, ako si u toku, bilo bi poželjno da se obučeš u farmerke i košulju, staviš lepo kaiš sa mašnom, čizme sa petom, mamuze su dobrodošle i zasoliš sve adekvatim šeširom. Ove godine smo išli totalno „demode“ ali za sledeću ću da se opremim. Mada ću da napomenem da sam videla da kopča za kaiš na Rodeu košta preko $60.

Dečja “posla”

Još jedan moćan deo namenjen deci napravljen je kao neki baštenski lavirint. Na ulasku deca dobiju korpu i onda oni treba da nađu seme za svoje povrće koje će da zasade i zaliju. Potom u zamenu za zasađeno seme, dobiju od radnika povrće- odgovarajuće za to seme, potom idu na bunar da operu svoje povrće. Nakon toga idu da pomuzu kravu u kofu a potom dobiju flašicu mleka, zatim iskrune kukuruz pa nahrane koke i za to dobiju jaje. Na kraju stave sve što imaju na svoje mesto, odnosno „prodaju“ i za to dobiju pare. Jovana je tako zaradila dva dolara. Jedan dolar je dala na izlasku i u zamenu izabrala neku grickalicu. A drugi kažu da sačuva. Pola potrošiš a pola ostaviš sa strane 🙂 A na izlasku iz tog dela dobili i seme za suncokret. Izuzetno slatko osmišljeno. A da, uspela je i sponzor banka da stavi svoju reklamu na to seme suncokreta, ali ćemo joj oprostiti.

Dečja posla

02. Luna park

Drugi deo odnosno luna park, nema potrebe za nekim posebnim opisom.

Tu se nalazi sve ono što se viđa po filmovima, one velike plišane igračke za koje je potrebno nešto pogoditi, pa potrošiš duplo više para da bi osvojio igračku nego da si je kupio u radnji. ? Ali si je zaradio. Šećerna vuna i slični „deserti“ u svim bojama, teksas veličine, odnosno porodične porcije ali namenjene deci. Totalno vašarski deo, ko voli neka izvoli.

Ipak bih naglasila da imam osećaj da vožnje u luna parku traju duže nego vožnje u Srbiji. Svaka je trajala barem dve minute, merila sam. Subjektivni osećaj je da sam kao mala uvek bila razočarana dužinom trajanja vožnje.

03. Koncertni deo

Treći deo, odnosno koncertni deo još uvek nisam iskusila ali sam o tome najviše slušala.

Uvek se pred koncert pravi neki spektakl, postoje razna takmičenja sa kravama, ovcama i verovatno konjima. Najpopularnije je kada kauboj jaše konja, potom skače sa njega i bičem veže noge kravi i na taj način je obara.

Osim toga postoji nešto slično za decu, mislim da su petogodišnjaci u pitanju. Obuku se u zaštitno odelo i potom se stave na ovcu i trkaju se. Lično mi ne izgleda privlačno, al mnogima je to baš slatko.

Postoje još neka tradicionalna takmičenja koja se ovde dešavaju, ali za moj opis čekamo sledeću godinu. ?

Prema snimcima prijatelja i priča koje sam čula, koncerti su pravi spektakli. Nakon svih tih kaubojskih dešavanja, način postavljanja bine na sred terena je zaista fenomenalan. Ono što se najviše ovde primećuje je atmosfera kojom odiše ceo ovaj deo. Jasno je da su izvođači pretežno kantri muzičari.

Slavi se ta kaubojska tradicija i samim tim su svi učesnici ponosni na svoja izvođenja a i publika. Verujem da je to ono što ovaj koncertni deo čini toliko drugačijim od svih ostalih koncerata. Ali kako se Rodeo završio, a ja nisam posetila ovaj treći deo, mogu samo iz druge ruke da pišem i nagađam.

Zaključak

Radujem se što smo posetili Rodeo jer zaista je bogat sadržaj i može svašta da se vidi i nauči. Iskrena da budem, nisam do sada ništa slično videla ni iskusila.

Najveći festival koji sam pre ovog posetila bio je novosadski Exit, koji se u principu vrti samo oko jedne stvari, odnosno muzike. Iako ima mnogo stejdževa ali nema mnogo propratnog sadržaja a vala ni količinu ljudi kao ovaj Rodeo. Ipak, jedva čekam da ove godine ponovo vidim i iskusim Exit! Prvi put nakon mnogo stvari koje su mi se desile, vraćam se na svoj nekada omiljeni festival.

I za kraj delim sa tobom kravu koja mi se najviše dopala 🙂

Krava koja mi se najviše dopala, prava Milka u crno beloj varijanti

Podeli sa prijateljima

Pridruži se zajednici u kojoj gradimo i jačamo naše američke snove

Ukoliko si u Americi i želiš da u podržavajućem okruženju nastaviš da gradiš, jačaš i obnavljaš svoje američke snove, pridruži se ovde.

O autoru

Ispred Bloga Američki San je Nevena Ristić, koja ima za cilj da sa tobom podeli informacije i iskustva koja mogu da ti služe ukoliko želiš da dođeš u Ameriku ili si već tu.

Subscribe
Notify of
guest

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

1 Comment
Inline Feedbacks
View all comments
trackback
Šta Amerika jeste i šta Amerika nije - Američki san
1 year ago

[…] sad hoću da kažem? Uzeću za primer Rodeo koji sam neki dan pominjala. Ulaznica za koncertni deo je nekim danima bila i preko dve hiljade […]

Besplatan webinar

Okrij svoje američke snove

Pričaćemo o američkim snovima, predrasudama i pretpostavkama koje si imao ili još uvek imaš, kao i o tome šta još uvek možeš da uradiš da se tvoji američki snovi ostvare!

Ovaj sajt koristi kolačiće (cookies). Nastavkom korišćenja ovog sajta saglasni ste sa našom upotrebom kolačića.

zakaži konsultaciju